U vrijeme kada sam bio na zadnjoj godini specijalizacije (1996-1997. god.) na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, povremeno sam u privatnoj praksi asistirao dr Marijanu Novakoviću (sada Prof. dr Novaković), kada je radio estetske korekcije. Oduvijek me je zanimala privatna praksa, ali se nisam usuđivao samostalno raditi. Ruku na srce, tada i nije bilo mnogo pacijenata koji su se podvrgavali estetskim operacijama. Ionako mali broj hirurga radio je u samo dvije klinike koje su tada radile estetsku hirurgiju. U to vrijeme neinvazivne estetske procedure (fileri, botox…) nisu bile aktuelne, već su to uglavnom bile sporadične korekcije usana primjenom trajnijih materijala (Aquamid, Metacril, tečni silikon…).

Moj prvi samostalni kontakt sa pacijentom u privatnoj praksi bio je jako interesantan i na neki način neobičan. Dr Novaković je nakon radnog vremena na VMA imao zakazane preglede u jednoj privatnoj klinici. Kako se zadržao u operacionoj sali, zamolio me da ja odem i počnem pregledati zakazane pacijente, dok on ne dođe. Odmah sam krenuo ka klinici, ali sam se osjećao nekako nelagodno, pomalo preplašeno, jer u to vrijeme estetskom hirurgijom se bavilo vrlo malo i iskusnih hirurga. Ja sam tek završio specijalizaciju, koja je tada isključivo bila bazirana na rekonstruktivnoj hirurgiji. Zakazani pacijent je bio muškarac, po nacionalnosti Albanac. Na moj upit kako mu mogu pomoći, njegov odgovor je bio iznenađujući i šokantan. Rekao je da želi da mu “nešto“ uradim na licu kako bi izgledao OPASNO! Onako iznenađen i začuđen upitao sam ga zašto to traži. Rekao da radi posao koji od njega zahtjeva da izgleda opasno i da želi ožiljke i deformitete na licu kako bi izgledao što „strašnije“. U prvi mah nisam znao šta da odgovorim, niti kako da se ponašam. Malo sam razmislio i upitao ga šta kada eventualno prestane raditi taj posao, a ožiljke i deformitete više ne može popraviti niti ukloniti. Odgovorio je jasno da to želi bez obzira na posljedice. U trenutku sam pomislio da mu kažem kako ja to kao prvo ne znam da uradim, a kao drugo ne želim da uradim.
Međutim, pacijentu sa takvim razmišljanjem nisam htio grubo odgovoriti, već sam mu predložio da o svemu još malo razmisli ili da sačeka dr Novakovića kao iskusnijeg hirurga i obavi konsultaciju i sa njim.

Odlučio je da sačeka dr Novakovića, koji je isto iznenađujuće reagovao na zahtjev, a čiji je odgovor bio sličan odgovoru koji sam mu i ja dao.

Iz mog dosadašnjeg iskustva takve pacijente je teško odgovoriti od željene intervencije. Oni bukvalno hodaju od doktora do doktora, sve dok ne nađu nekoga ko će pristati da im uradi traženu korekciju, bez obzira što se to sve kosi sa medicinskom etikom, strukom i na kraju moralom. Razmislite dobro o tome!

Mr sci med. Martić dr Stevo
Specijalista plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije