Estetska hirurgija je medijski veoma eksponirana.  Svjedoci  smo pojave ove grane hirurgije u gotovo svim sredstvima javnog informisanja. Kada su u pitanju rezultati rada estetskih hirurga, javnosti se uglavnom prezentuju „čuda“. Naime,  ili se radi o nevjerovatnom poboljšanju izgleda osobe ili se prikazuju katastrofalni rezultati. Ni jedno ni drugo ne oslikava svakodnevni rad esteskih hirurga i rezultate koje oni realno postižu. Takvom prezentacijom rezultata estetske hirurgije pacijenti  često imaju nerealna očekivanja u poboljšanju svog izgleda, ili sa druge strane strahove od ishoda planiranog zahvata. U takvim situacijama  veoma je bitno da hirug pacijentu prezentuje realna očekivanja i eventualne moguće komplikacije planirane hirurške ili neke neinvazivne intervencije.

Ukoliko se od početka ostvari pravilna komunikacija između hirurga i pacijenta, stiče se odgovarajuće povjerenje i sigurnost pacijenta, što definitivno utiče  na sam tok intervencije, oporavak i krajnji rezultat zahvata.

Ponekad pacijenti dolaze  i sa nerealnim zahtjevima, od čega su najčešće zahtjevi za korekciju veličine grudi prevelikim implantima ili prevelikom  korekcijom  usana. U ovakvim slučajevima hirurg je dužan da realno sagleda pacijentove želje i poštujući odgovarajuće principe predloži najbolje rješenje za takvog pacijenta. Moraju se imati u vidu sve moguće komplikacije, koje mogu nastati neposredno nakon  zahvata, odnosno kasnije kao posljedice takve intervencije. Ukoliko hirurg smatra da se  intervencijom povećavaju mogućnosti komplikacija, predlaže pacijentu realno rješenje. Međutim, takvi pacijenti obično istraju u svojim zahtjevima i traže novog hirurga koji će udovoljiti njihovim željama.  Takvi ekstremi  se kasnije, nažalost,  svojim izgledom ističu u okolini, što ponekad negativno utiče na buduće pacijente i na osude javnosti. Iako se radi o sporadičnim slučajevima, oni  izazivaju pažnju javnosti.

Sve ovo pominjemo  iz  razloga što veliki broj pacijenata ne želi takav izgled  i bez obzira što bi voljeli uraditi odgovarajuću korekciju, kod njih se javlja strah od krajnjeg ishoda. Pacijentkinje često dalaze na pregled žaleći se na pojavu bora u predjelu lica, gubitak volimena ili opuštenost kože, tražeči neko rješenje koje bi popravilo takav izgled. Takvim pacijentima je potrebno dodatno objasniti da je cilj korekcije postizanje odgovarajućih anatomskih odnosa i proporcija svih elemenata lica, što će doprinjeti svježijem izgledu.

Sa druge strane, kada je u pitanju korekcija oblika i veličine dojki primjenom implanta, treba priznati da su pacijentkinje sa naših prostora zainteresovane više za veličinu (veći implanti), a ne oblik dojki, za razliku od pacijentkinja iz zapadnih zemalja, koje isključivo traže poboljšanje oblika dojki. Ovo je vjerovatno posljedica uticaja medija, koji stvaraju pogrešnu sliku i percepciju u pogledu poimanja ljepote i estetike.

U Svakom slučaju dužnost hirurga je da  pacijentu predloži rješenje koje će biti najidealnije za njega, poštujući želje pacijenta kao i odgovarajuće estetske postulate, kako bi se postigao adekvatan i dugotrajan estetski rezultat.